e-šolstvo i e-školstvo

U subotu sam u Kranjskoj Gori na konferenciji SIRIKT 2012 održala dvije radionice o inovativnom učenju i poučavanju. Na konferenciju me pozvao Microsoft Slovenia, kako bih s njihovim nastavnicima podijelila ono što sam ljetos naučila na institutu Partners in learning u Redmondu.

Došla sam im govoriti o inovativnom školstvu, a u diskusijama koje su se povele o toj temi, shvatila sam da su oni već sada inovativni, ne samo na papiru, nego u praksi i da su daleko, daleko, daleko, daleko ispred nas.

Prije dvije godine njihovo je Ministarstvo pokrenulo program e-šolstvo. Dobili su ogromna, ogromna sredstva od EU, na to su još sklopili partnerstva s velikim igračima kao što su Microsoft, Cisco i neki drugi, malo manji, ali jednako važni, a kojima je svima u cilju pripremiti učenike za život i rad u 21. stoljeću. (Ah to 21. stoljeće, kod njih je već došlo, a kod nas valjda neće ni slijedećih dvadeset godina.)

Da bi mogli pripremiti učenike za te nove izazove, krenulo se od pripreme nastavnika. Uključili su 95% škola (nije mi jasno kojih je to 5% koje nisu uključene i zašto nisu). SVAKI nastavnik je dobio svoj laptop. Sve učionice opremljene su tako da svaki nastavnik na svom satu može koristiti računalo, internet, projektor.  Svaka škola je odredila jednog savjetnika (mahom profesori informatike) koji  60% radnog vremena rade u razredu, a 40%  su zaduženi za e-šolstvo u svojoj školi. Redovito organiziraju stručna usavršavanja koja se temelje na principima inovativnog poučavanja i učenja, pri čemu se tehnologija koristi kao podrška razvijanju novih kompetencija i kod nastavnika i kod učenika.

Za svaku školu osigurana je stalna tehnička podrška. To nisu nastavnici iz škole, nego stručnjaci koji nastavnicima stoje na raspolaganju kad im god zatreba. (Ne mogu da se ne sjetim Sonje, koja uz punu satnicu i administriranje besmislenog Guosa i sličnih matica,  radi sve što je u njenoj moći, a često i izvan nje, da onih naših jadnih, prastarih  25 računala održi na životu.)

Kolege iz Slovenije pak sad kad su toliko uložili u stručno osposobljavanje nastavnika i opremu,  prelaze na učenike. Neće baš svakom učeniku odmah na početku dati tablet ili netbook, ali to im je dugoročni cilj.

A naše e-školstvo ili kako ga naši vrli obrazovni stručnjaci zovu e-obrazovanje? Gdje smo tu mi? Što se radi na tom planu? Ja baš ništa ne vidim i ne čujem. Imam taj neki žalostan osjećaj da kako svijet ogromnim koracima grabi naprijed, tako mi ogronmnim koracima idemo unazad. Možda sam ipak u krivu, možda se pripremaju prave stvari u našem novom Ministarstvu. Možda su došli ljudi koji razumiju što se događa u svijetu. Baš me zanima što bi na ovo rekla zamjenica ministra i prekaljena twiterašica Marija Lugarić. Slovenci idu još dalje i žele svoja iskustva podijeliti s ostalim zemljama u regiji. Baš me zanima da li će ih Hrvaška čuti.

Advertisements

20 comments on “e-šolstvo i e-školstvo

    • I vo Makedonija ima uslovi, Vladata dosta vlozuva vo obrazovanieto, ama ima dosta problemi. Ucilistata dobija kompjuter za sekoe dete, profesorite lap-top, imase i nekoi obuki, a tesko mozeme da se pofaime so hibridno ucenje, a uste pomalku so e-ucenje. Povtorno e ostaveno na kreativnosta na samiot nastavnik. Mi se dopadna sloveneckiot nacin za tehnicka pomos. Toa ni nedostiga nam, a dopolnitelen golem problem e unistuvanjeto na opremata od ucenicite.

      • Slažem se s Vama, Duško, nije dovoljno samo dati opremu i više ništa po tom pitanju ne raditi. Važno je imati podršku i tehničku i stručnu i redovito osposobljavati nastavnike. Jedino tako će polako, ali sigurno nastupiti pomak prema naprijed.

        Ipak, mislim da je Makedonija napravila veliki korak prema naprijed, a naročito pohvalno i obećavajuće je kad imate prave ljude na pravim mjestima.

  1. Draga, vi ste već sad na tom putu! Opet ste u vrhu europskog inovativnog obrazovanja i sigurna sam da će Slavica briljirati i na svjetskom natejcanju u Ateni. Kod nas nema inovativnosti, pa nema ni lokalnog natjecanja. Čak ni u žiri nas nisu htjeli. Stvarno smo jadni.

    • Volela bih da je tako. Srećna sam zbog Slavice, ali to je uspeh pojedinca koji iskače i odskače od obrazovnog sistema i sam ulaže u sebe. Šta bi tek bilo da postoji veća podrška obrazovnih institucija i više ulaganja u školstvo.

      Draga moja, nemoj biti pesimista: niko nije prorok u svom selu, a ti si već svojim uspesima nadmašila ove naše sredine. Gledaj napred i ne osvrći se.

      • Veća podrška i više ulaganja u obrazovanje! Zamisli što bismo sve mogli napraviti. Gdje bi nam bio kraj? Jednog dana, sigurno, samo kad će taj dan doći?

  2. Sve je to jad i bjeda…nije da želim biti pesimistična, ali to je naša realnost. Ovo što si napisala je živa istina, niti za 20 godina se neće ništa promjeniti. Ne možeš ti iz naših ljudi izbaciti taj očajan mentalitet. To je mentalitet kojem je draže ništa ne raditi i kukati kako je za sve kriva država, roditelji, djeca….a sami nikad ništa ne probati promjeniti. I biti tako uvjereni da je njihovo ispravno. Daj “našoj” školi da svaki profesor ima u učionici laptop i projektor i 5% bi ih koristilo.
    S druge strane imaš tu našu državu koja je potpuno nesposobna da napravi neke velike zaokrete. Bave se nebitnim stvarima. Ne razumiju da se ništa neće promjeniti sve dok je obrazovanje zadnja rupa na svirali. To smo mi, zadnja rupa.
    A ova nekolicina kolega koji uistinu radi svoj posao (kao što bi ga svi trebali raditi) ili ispadaju “preseratori koji su željni putovanja radi edukacije, pih, neš’ ti educirati se” ili ispadaju “sveci koje se idealizira”. A u stvari bi trebalo biti pod normalno da svi nešto radimo mimo prokletog godišnjeg plana i programa, da se svi želimo educirati, ali ne za sebe doma već da to možeš prenjeti dalje na učenike, kolege ….

    Uglavnom, ogorčena sam….sjedim doma i pitam se da li ću ikada imati priliku svoju ljubav prema djeci, sociologiji i radu prenjeti nekome i reći kako se svaki trud isplati. Jer iako je to moja glavna misao kroz život dokazala sam sama sebi da se svaki trud (kod nas) jednostavno ne isplati. Jer to odgovorne jednostavno nije briga….

    • Draga Lena,
      ima i kod njih onih koji su dobili laptope, ali ih ne žele koristiti. Ali to je samo manji broj nastavnika. Njihovo Ministarstvo je za sve osiguralo besplatna usavršavanja i potiču ih da idu na to, nisam pitala da li im se vidi na plaći ako dobiju titulu e-kompetentnog nastavnika, ali čini se da su ih uspjeli motivirati u velikom broju.

      I ja sam pesimistična, baš kao i ti, ali kad gledam tebe i sve što radiš i kako radiš, uvjerena sam da će se tvoj trud isplatiti. Jednostavno ne postoji druga opcija.

  3. Draga Arjana, ja sm uvjerena da smo krenuli naprijed. Doduše, laganim i vrlo malim koracima, ali najteže je biti pionir. Slažem se s kolegicom Lenom u dijelu da nekolicinu nas koji teže promjenama i na tome zdušno rade, ostale kolege smatraju “laktašima”, ali bez obzira na sve nisam o TeachMeetu i svim ostalim dobrim ulaganjima i zalaganjima prestala govoriti u zbornici. Netko će valjda čuti i krenuti s nama. Ma, nije Slovenija tako daleko ispred nas. Ne treba nama puno, samo sve treba biti odobreno od strane našeg Ministarstva i svi će se brzo priključiti. Onim manje aktivnim kolegama i nogom u stražnjicu je korak naprijed. A i naše Ministarstvo svjesno je da “nešto” treba mijenjati. Ah, valjda će pitati prvo nas. Mislim da je kod nas greška u programskim sadržajima i načinu usvajanja određenih vještina i znanja. Ne brinite, naša zapping generacija sama će zahtijevati skori preokret. Djeca nisu glupa i znaju što žele. I oni će moći vrlo skoro birati svoga učitelja. Eto, ja vjerujem u bolju budućnost našeg e-školstva. Vama sve čestitke i želje da nas i dalje uspješno predstavljate. Drago mi je što sam dio Vaše radne ekipe. Srdačno!

    • Draga Dubravka,
      slažem se s Vama da bismo i mi mogli krenuti u korak s našim susjedima jednog dana kad naše Ministarstvo počne podupirati e-obrazovanje. Samo što prvo ljudi koji su tamo trebaju ozbiljno shvatiti da je to budućnost obrazovanja (tj. ta budućnost je već sadašnjost u Sloveniji), a iskreno, ne vidim naznake koje bi nam pokazale da se išta promijenilo.Ipak, potajno se nadam se da oni potiho sve pripremaju, a kad budu spremni onda će nas razveseliti svojim naprednim idejama. Jedino što baš nemam neke velike nade da će se to početi događati u nekoj skoroj budućnosti.

      No do tada, ja ću i dalje uživati u zajedničkom druženju s našom malom skupinom e-kompetentnih nastavnika koji idu u korak s vremenom, ne zato jer moraju, nego zato jer to hoće i jer to vole.

  4. Čestitam, Arjana, na prilici koju si dobila i načinu kako si je iskoristila. Uključila sam se online koliko sam stigla i slušala dio tvog prvog predavanja. Bila sam ponosna na tebe. Bravo!
    Vjerujem da se u svima nama miješaju slični osjećaji kad je u pitanju podrška inovativnosti u našoj zemlji, a kreću se u rasponu od ogorčenosti i ljutnje na vlast i većinu kolega u školi, preko tvrdoglavosti koja proizlazi iz uvjerenja da se obrazovanje mora prilagoditi vremenu i učeniku, do odlučnosti da govorimo o svojim uspjesima u razredu, novostima iz svijeta, mogućnostima i prilikama da se uključimo kad se ukažu…
    Zaista je dobro pitanje hoće li službena Hrvaška čuti i priključiti se! Nadam se da i ovaj i slični članci pomažu – Like and share!

    • Draga Sanja,
      hvala ti puno na podršci i na lijepim riječima. Bilo mi je zaista veliko zadovoljstvo razgovarati sa slovenskim kolegama i bila sam ponosna što im mogu reći da su promjene počele i kod nas. Iako one nisu inicirane od strane onih koji bi ih trebali implementirati. No zapravo je pohvalno što mi to ne radimo jer nas tjeraju i obvezuju, nego zato jer to želimo i volimo.

  5. Draga Arjana,
    ovaj primjer iz Slovenije me doista ugodno iznenadio. Ja mislim da mi ne zaostajemo puno za njima interesom i željom učenika i učitelja.
    Jedino nam je uvijek slaba materijalna podrška.
    Vaš članak me potaknuo da se prijavim na TeachMeet Live i pokažem da e-školstvo postoji i kod nas i da ga treba poput neke lijepe zaraze proširiti što više i ohrabriti i druge da se uključe.
    Lijep pozdrav!

    • Draga Marice,
      izuzetno mi je drago da ste se javili za TeachMeet jer i ja, baš kao i Vi mislim da je važno da se čuje glas svih nas koji nastojimo naše školstvo pokrenuti prema e-školstvu.
      Što se tiče materijalne podrške, bilo bi zanimljivo čuti od kolega iz Slovenije da li se njihovo napredovanje kao e-kompetentnih učitelja financijski stimulira. Pretpostavljam također da je društveni status slovenskih učitelja puno viši nego što je to kod nas. Sve zajedno sigurno utječe na stanje u školstvu.

      • I na ovo imam odgovor jer sam sudjelovala u okruglom stolu o kompetencijama slovenskih učitelja. Recimo samo mali okvirni primjer iz prakse, učiteljica istog stupnja obrazovanja, godina staža (neću spominjati razliku u plaći HR SLO) ima oko 250€ veću plaću od druge kolegice u jednoj šk.godini jer ima razrednu web stranicu i ima u moodlu tečaj tj.grupu mali eko istraživači. Dakle, oni potiču učitelje na samoobrazovanje, neformalnu edukaciju, napredovanje itd. Baš ovih dana dio slovenskih učitelja prevodi materijale hrv.učitelja za svoju zbirku(cloud znanja) na http://uciteljska.net/, s kojima Udruga Zvono surađuje.

  6. Ja sam prošle godine bila jedan od predavača na SiRKTu i nitko od AZOOa do MZOSa nije želio čutio o tome niti riječ,da ne kažem da se nigdje u publikacijama ove države to ne spominje i išla sam s kolegom K.Stojićem sa stručnim radom.
    I dan danas nemamo kome prikazati to što radimo, štoviše MZOS je i nova vlast izrekao da imaju “svoje” učitelje za e obrazovanje, mi smo očito učitelji koji pripadaju nekom drugom Ministarstvu i državi 😦

    • Draga Sandra,
      potpuno se slažem s Vama. Najžalosnije i najfrustrirajuće od svega je ignoriranje od strane onih koji su za to zaduženi. Naravno, opet naglašavam da nipošto ne tvrdim da bi bilo nova bilo stara vlast trebala baš nas pitati za savjet, bilo bi dovoljno samo da vidimo bar naznake promjena u našem obrazovanju, da vidimo da ima onih koji pokušavaju hvatati korak s drugim zemljama i žele budućnost pretvoriti u sadašnjost. No ovako jedino što mogu reći je da osjećam neopisivu nemoć i veliku tugu što za to nema nikakvog sluha.

  7. Poštovana kolegice Arjana,
    ovo ispod zapravo je tekst za Pogled kroz prozor, ali tako mi paše u ovu Temu…pa koristim copy …

    Ove školske godine u Željezničkoj tehničkoj školi u Zagrebu ( odnedavna Tehnička škola Zagreb ) otpočeo sam s realizacijom jedne svoje zamisli i nazvao ju RUN – Računalo U Nastavi. Namjerno pokušavam izbjeći uporabu riječi projekt jer RUN ne sadrži bitne elemente projekta, a imam i dojam da je termin i odveć eksploatiran u nas.
    RUN realiziram tako da svim zaposlenicima svoje škole na mailing listu, u sustavu skole.hr, tjedno šaljem jedan pdf dokument u kojem na prihvatljiv način opisujem neki alat, radnju ili rješenje problema sa kojim se susreću u svakodnevnom radu na računalu. A teme su zaista šarolike, isto kao i potrebe zaposlenih u školi: upotreba CARNet CMS-a, snimanje CD / DVD, izrada online ankete, osnove obrade fotografije za web, izrada dobre prezentacije, spremanje datoteka u oblaku ( Dropbox ), izrada pdf dokumenta, dijeljenje resursa u lokalnoj mreži,….
    Cilj mojih nastojanja je jednostavan – poklanjanje vremena. A vrijeme je važno ….

    Postoje dobri razlozi za realizaciju ovakve zamisli u mojoj školi. Često se zaboravlja da je za istinsko uvođenje računala u nastavu nužno ispuniti i elementarne pretpostavke, koje nisu isključivo tehnološke. Svakako da je potrebno osigurati sveprisutnost odgovarajuće računalne opreme (računalo, projektor, mreža), ali zasigurno taj proces opremanja ne završava iskrcavanjem iz kamiona i priključivanjem žica, … Škola mora imati na raspolaganju smislenu računalnu infrastrukturu koja funkcionira dobro i sigurno čitave školske godine. U TŠZ u svakoj učionici postoji računalo sa projektorom i pristupom Internetu, a djelatnici se jednako mogu služiti računalima svugdje zahvaljujući podršci poslužitelja. Isti ti poslužitelji osiguravaju dijeljenje resursa, podataka, osiguravaju sigurnost … I koliko god sve to dobro zvučalo ovo je tek nužna, ali ne i jedina pretpostavka informatizacije škole. Naravno, druga je pretpostavka obučenost nastavnika da iskoriste računalo kao svakodnevni alat i da bi se ona ostvarila potrebno je – vrijeme. Nasreću, u mojoj školi proteklo je već 5 godina tog vremena otkako su ispunjeni svi tehnološki preduvjeti za školu primjerenu 21. stoljeću. Kroz sve te godine moje kolegice i kolege stekli su doista puno znanja, vještina i navika u iskorištavanju školskih računalnih resursa. Tako im nije neobično da se jednako koriste računalima u svim prostorima škole, da drže svoje podatke na mrežnim diskovima, razmjenjuju podatke kroz javne mape, dijele pisače i dokumente i s pravom očekuju u svojoj blizini uvijek funkcionalno računalo za rad.
    Ali ni tu nije kraj jer pravi je cilj učinkovita uporaba suvremenih IKT alata u nastavi svih nastavnih predmeta i kreativna primjena računala u učenju i poučavanju.

    S pravom se možemo pitati postajemo li pripadnici nove copy-paste civilizacije koji se s uzdahom znaju prisjećati kreativnosti svojih predaka? Nastojimo li samo sačuvati svoje vrijeme živeći u carstvu površnosti koja samo još više proždire i naše i tuđe – vrijeme? I tako u krug.
    Brzina promjena, koje neki zovu tehnološki napredak, gotovo nas prisiljava da užurbano prstima i prečesto potražimo ctrl-c, kao da nas tjera da „vozimo po starom“ jer za nešto novo – nemamo vremena.
    Ako očekujemo kreativnu primjenu računala u nastavi nužno je pružiti adekvatnu IKT podršku nastavnicima. Tek kada nastavnici upotrijebe vrijedne IKT alate u svome radu možemo očekivati da i učenici kreativno iskoriste računalo, čak i za učenje. Nije dovoljno stručno objasniti nastavnicima da čudnovati neki novi oblaci mogu razvedriti naš dan, ispjevati hvalospjev fejsu ili jednom godišnje prestrašiti sve novim nekim prijetnjama sa mreže ….
    Nastavnicima je potrebna kontinuirana pomoć u radu s računalima, kao i svim „običnim“ korisnicima, ali i podrška u otkrivanju novih kreativnih alata i funkcionalnosti. Svakodnevno i kontinuirano pomagati jezikom prihvatljivim svima Jedan od oblika dobre pomoći jesu kratke i jasne upute – „kuharice“ koje na jednostavan način opisuju kako računalom ostvariti neki cilj. Iz nekoliko stranica pdf dokumenta svatko može vrlo brzo ovladati nekom tehnikom ili radnjom uz minimalni gubitak vremena. Normalno je da takvi dokumenti u trenutku primanja nemaju jednaku vrijednost svima, međutim ostaju napisani i možda će nekome biti važni već sutra. S obzirom da u svojoj školi već dugo svojim kolegicama i kolegama predstavljam hodajući „helpdesk“ imam dobru percepciju što im je potrebno i što bi im moglo dobro poslužiti ubuduće. Vjerujem da se u navedenom krije jedan od načina kako možemo odškrinuti vrata kreativnosti u učenju i poučavanju primjenom IKT.
    I ako spomenem na kraju da bilo bi doista vrijedno kada bi postojao globalni izvor IKT „kuharica“ za cijelu našu populaciju nastavnika, uputa koje poklanjaju vrijeme, nitko ne bi smio kao protuargument spomenuti novac. Jer kažu da vrijeme je novac. A kreativnost, u svim vremenima – neprocjenjiva.

    • Dragi kolega,
      zaista impresivno i hvalevrijedno! Vaši kolege su među onim rijetkim sretnicima koji imaju mogućnosti cjeloživotnog zahvaljujući Vašem entuzijazmu. Iskreno se nadam da će to isto prepoznati i mjerodavni i da će shvatiti da nemamo više vremena za minorne kozmetičke zahvate nego je krajnje vrijeme za prave promjene te da postoje ljudi poput Vas koji znaju, hoće i mogu.

  8. Pingback: Slovenia i e-školstvo « Prostor korisnika Dijana

Leave a Reply

Fill in your details below or click an icon to log in:

WordPress.com Logo

You are commenting using your WordPress.com account. Log Out / Change )

Twitter picture

You are commenting using your Twitter account. Log Out / Change )

Facebook photo

You are commenting using your Facebook account. Log Out / Change )

Google+ photo

You are commenting using your Google+ account. Log Out / Change )

Connecting to %s