U Berlinu bez zidova

Hrvatska delegacija

Nakon SIRIKT-a u Sloveniji uslijedio je poziv na eTwinning godišnju konferenciju koja se od 29.-31.03. održala u Berlinu.  Nas je četvero zajedno s predstavnicom eTwinning Nacionalne službe za podršku (NSS – National Support Service) predstavljalo  Hrvatsku među 600 nastavnika iz cijele Europe: Dunja kao NSS, Lidija, Tea, Ivana i ja. Naša mala delegacija bila je je izuzetno vrijedna pa smo tako imali čak tri štanda o Hrvatskoj i projektima, a ja sam održala prezentaciju o svom projektu StudentsMeet koji je sudeći prema reakcijama publike, bio prilično zapažen među brojnim kreativnim projektima. StudentsMeet je projekt u kojem su uloge učenika i nastavnika potpuno preokrenute – učenici podučavaju ne samo svoje vršnjake nego i svoje nastavnike. Ništa ih pritom ne sputava jer njihova učionica nema zidova.

I tako dok smo mi europskoj publici pričale o našim e-projektima, dotle su u našoj maloj zemlji započele temeljite promjene našeg školskog sistema. Vjeronauk će se odsada moći stavljati u raspored samo prvi ili zadnji sat, a uskoro ćemo dobiti i tri nove vrste gimnazija. Juhuuu! Krenuli smo s pozitivnim promjenama prema e-obrazovanju! Tko zna kakve nam još inovativne i kreativne ideje naša prosvjetarska vlast uskoro donosi! Jedva čekam!

e-šolstvo i e-školstvo

U subotu sam u Kranjskoj Gori na konferenciji SIRIKT 2012 održala dvije radionice o inovativnom učenju i poučavanju. Na konferenciju me pozvao Microsoft Slovenia, kako bih s njihovim nastavnicima podijelila ono što sam ljetos naučila na institutu Partners in learning u Redmondu.

Došla sam im govoriti o inovativnom školstvu, a u diskusijama koje su se povele o toj temi, shvatila sam da su oni već sada inovativni, ne samo na papiru, nego u praksi i da su daleko, daleko, daleko, daleko ispred nas.

Prije dvije godine njihovo je Ministarstvo pokrenulo program e-šolstvo. Dobili su ogromna, ogromna sredstva od EU, na to su još sklopili partnerstva s velikim igračima kao što su Microsoft, Cisco i neki drugi, malo manji, ali jednako važni, a kojima je svima u cilju pripremiti učenike za život i rad u 21. stoljeću. (Ah to 21. stoljeće, kod njih je već došlo, a kod nas valjda neće ni slijedećih dvadeset godina.)

Da bi mogli pripremiti učenike za te nove izazove, krenulo se od pripreme nastavnika. Uključili su 95% škola (nije mi jasno kojih je to 5% koje nisu uključene i zašto nisu). SVAKI nastavnik je dobio svoj laptop. Sve učionice opremljene su tako da svaki nastavnik na svom satu može koristiti računalo, internet, projektor.  Svaka škola je odredila jednog savjetnika (mahom profesori informatike) koji  60% radnog vremena rade u razredu, a 40%  su zaduženi za e-šolstvo u svojoj školi. Redovito organiziraju stručna usavršavanja koja se temelje na principima inovativnog poučavanja i učenja, pri čemu se tehnologija koristi kao podrška razvijanju novih kompetencija i kod nastavnika i kod učenika.

Za svaku školu osigurana je stalna tehnička podrška. To nisu nastavnici iz škole, nego stručnjaci koji nastavnicima stoje na raspolaganju kad im god zatreba. (Ne mogu da se ne sjetim Sonje, koja uz punu satnicu i administriranje besmislenog Guosa i sličnih matica,  radi sve što je u njenoj moći, a često i izvan nje, da onih naših jadnih, prastarih  25 računala održi na životu.)

Kolege iz Slovenije pak sad kad su toliko uložili u stručno osposobljavanje nastavnika i opremu,  prelaze na učenike. Neće baš svakom učeniku odmah na početku dati tablet ili netbook, ali to im je dugoročni cilj.

A naše e-školstvo ili kako ga naši vrli obrazovni stručnjaci zovu e-obrazovanje? Gdje smo tu mi? Što se radi na tom planu? Ja baš ništa ne vidim i ne čujem. Imam taj neki žalostan osjećaj da kako svijet ogromnim koracima grabi naprijed, tako mi ogronmnim koracima idemo unazad. Možda sam ipak u krivu, možda se pripremaju prave stvari u našem novom Ministarstvu. Možda su došli ljudi koji razumiju što se događa u svijetu. Baš me zanima što bi na ovo rekla zamjenica ministra i prekaljena twiterašica Marija Lugarić. Slovenci idu još dalje i žele svoja iskustva podijeliti s ostalim zemljama u regiji. Baš me zanima da li će ih Hrvaška čuti.