Otvorena je!

Naša učinioca budućnosti ili milja  CFC (Croatian Future Classroom) otvorila je i službeno svoja vrata svijetu – i to doslovno! Na samoj ceremoniji otišli smo u Južoafričku Republiku, Italiju, Portugal, Brazil i Veliku Britaniju gdje su nas pozdravili i mahnuli Fiona, Janet, Cristina, Ana Maria i Rakesh. A skoknuli smo malo i do OŠ Kamešnica.

acp3

Sonja je održala sjajan ogledni sat s desetak učenika i pokazala  kako se Sasmung Smart School efikasno i uspješno koristi u nastavi.

students

Imali smo mnoge uvažene goste, a posebno smo bili ponosni što je European Schoolnet, čija je Učionica budućnosti (Future Classroom Lab)  inspirirala otvorenje ove naše hrvatske učionice budućnosti, uputio svog posebnog izaslanika da svečano otvori našu učionicu. Taj je posebni gost bio Bart Verswijvel koji je održao nadahnuti govor kako vjeruje da je ova naša učionica svjetionik koji će osvijetliti put našoj, ali i drugim hrvatskim školama u inovativno obrazovanje za 21. stoljeće.

Ja to isto vjerujem. Još da i naš MZOS postane član European Schoolneta, ta gdje bi nam bio kraj?

Ovaj video prilog napravio je RTL.

Advertisements

Engleski na tabletima

Tijekom prva dva tjedna nastave moji učenici su koristili tablete za učenje.

S  I. razredima sam radila mulitple inteligencije najprije na satu bez tableta. Napravili smo kratku anketu kako bi utvrdili u kojem tipu inteligencije su najjači. Nakon toga sam ih uputila da se kod kuće prijave ne Edmodo gdje sam prethodno otvorila njihovu virutalnu učionicu i gdje ih je čekala poveznica na dodatne materijale o multiplim inteligencijama kao i test s vizualnim prikazom tipa ili tipova inteligencija. Prvobitno sam to htjela napraviti s tabletima na satu, ali kako Galaxy ne podržava Flash, tako mi nije preostalo ništa drugo nego da to oni naprave kod kuće, a kod za rezultat pošalju meni. Sve kodove sam skupila i napravila screenshotove za cijeli razred, samo za dečke i samo za djevojke. To sam objavila na Edmodu i prikazala u razredu nakon čega smo analizirali rezultate i uspoređivali papirnatu i interaktivnu anketu.

MIS III. razredom sam na satu izborne pripremala projekt za Europski dan jezika.  Učenici će napraviti po jedan plakat za svaki od 24 službena jezika EU, a po želji i za druge europske jezike. Koristit će Automotivator. Fotografiju za plakat mogu sami odabrati, a mogu koristiti i jedan od alata za izradu kolaža, npr Montagemaker. Na plakatu će stajati naziv jezika u izvornom obliku, a ispod toga će pisati Let’s learn languages together na tom jeziku. Do tog slogana smo došli pomoću ankete koju smo proveli pomoću sustava za prikupljanje i prikaz povratne informacije Auress o kojem sam već pisala. Auress je odličan alat koji učenike potiče da podijele svoje ideje zato što je anoniman. Kad smo odabrali najbolji slogan, onda se učenica koja ga je predložila ponosno javila kao autorica slogana. Plakate će izrađivati na slijedećem satu. Za ove učenike koristim Schoology kao virtualnu učionicu.

Učenici III. razreda snimali su odgovore na pitanja svojih  vršnjaka iz Brazila o obrazovnom sistemu u Hrvatskoj: Learning about education in other countries. Nakon što su preslušali snimke odredili su tko će u ime cijelog razreda govoriti na Voicethreadu gdje je moja brazilska kolegica Ana Maria Menezes  postavila zadatak.

U IV. razredu učenje je bilo personalizirano i odvijalo se tempom koji je odgovarao svakom pojedinom učeniku Radili smo slušanje s razumijevanjem za što je svaki učenik dobio svoje slušalice. Njihov zadatak je bio da odaberu četiri zadatka  po izboru s Moje mature  te da za svaki pojedini rezultat naprave sliku zaslona. Četiri screenshota morali su uploadati na Picture2life i napraviti kolaž sa svojim imenom te link na kolaž objaviti na Edmodu.  Na žalost, iako su svi stigli napraviti četiri slušanja, većina nije stigla napraviti kolaž. Iako je glavni cilj ovog sata bio postignut, ipak je učenicima bilo važno da naprave taj kolaž i zato bi bilo bolje da sam im zadala dva ili eventualno tri zadatkka slušanja pa da stignu izvršiti sve što je bilo zadano. No kako neki uvijek stignu sve, možda bi bilo dobro odrediti donju i gornju granicu.

IMG_2740

Cjeloživotni učenici

Na našoj prvoj CFC (Croatian Future Classroom) radionici sudjelovalo je 18 profesora. Svi oni, zajedno sa Sonjom i sa mnom,  pilotirat će upotrebu novih tehnologija i uspoređivati ishode učenja. Tako će oni profesori koje predaju u dva paralelna razreda jednu te istu lekciju u jednom razredu obraditi na tradicionalni način s udžbenikom, a u drugom će to isto napraviti bez udžbenika  uz upotrebu postojećih materijala na internetu te uz kreiranje vlastitihinteraktivnih materijala. Nakon obrade nastavne jedinice učenici će pisati isti test te ćemo usporediti rezultate.

To ćemo provesti u čak 15 predmeta koje naših 18 profesora predaje:
hrvatski, engleski, njemački, francuski, talijanski, glazbena umjetnost, likovna umjetnost, povijest, geografija, matematika, kemija, biologija, fizika, informatika i vjeronauk.

20130913_144107

Još samo da im uspijemo nabaviti tablete! Kad bi bar netko uočio ne samo ovaj entuzijazam, nego i koristi koje ovakav način rada može donijeti hrvatskom školstvu – možda će vam se činiti da pretjerujem, ali u Hrvatskoj je zaista jako mali broj onih škola koje koriste tehnologiju i istražuju njene prednosti i nedostatke.

No da se vratim na radionicu. Nakon početnih uputa i pravila o radu u učionici, Sonja je najprije predstavila Auress, online sustav za prikupljanje i  prikaz povratne informacije koji su izradili mr.sc. Predrag Pale i njegov tim s FER-a,  a zatim Goog.le nakon čega su profesori ispunili anketu o upotrebi novih tehnologija koju je za njih pripremila Gordana Benat iz CARNeta. Onda sam ja kratko predstavila Edmodo gdje je Sonja otvorila grupu za sve nas koji smo uključeni u ovaj projekt. A nakon toga sam ih ja ubila u pojam s Padletom. Dobro, pretjerujem, ali zadala sam im previše zadataka koje su morali napraviti, a najgore od svega je bilo to što je Padlet  neprestano otkazivao poslušnost zato jer je na jednom zidu istovremeno radilo nas dvadesetoro, a to sam ja trebala znati unaprijed!

Na kraju me jedna kolegica upitala čemu zapravo Padlet služi i kako bi ga ona mogla primijeniti u nastavi – i tada sam se uvjerila da je ova grupica entuzijasta ona prava! Koristiti tehnologiju ne zbog nje same, već samo kao sredstvo za postizanje obrazovnih ciljeva je glavni cilj ovog pilot projekta. Koristiti tablet i web 2.0 alate i pritom im apsolutno ne pridavati nikakvu važnost, jer tu se radi o pedagogiji, a ne o tehnologiji. E sad, da bi profesori to mogli postići, moraju i oni znati koristiti tablete i zato je važno da ih imaju (opet ja o tabletima za profesore, ali što mogu, neću biti zadovoljna sve dok svaki od njih dobije svoj).

I usput, Padlet ima sjajne mogućnosti za upotrebu u nastavi, naročito zato što nije potrebna registracija pa se od učenika odmah mogu dobiti povratne informacije, a može služiti i kao mjesto gdje učenici  mogu objavljivati svoje radove. Tom Barrett sastavio je sjajnu zbirku s idejama o upotrebi Padleta: 32 Interesting Ways To Use Padlet in the Classroom.

20130913_144254 20130913_144300

Prva radionica: Upoznajmo CFC

Od početka školske godine, profesori u našoj zbornici stalno pitaju kad će i oni moći sa svojim učenicima koristiti učionicu. Radionice o Samsung Smart Schoolu koje su bile planirane  za sam početak rujna odgođene su  za kraj mjeseca pa smo Sonja i ja odlučile uzeti stvari u svoje ruke i organizirati prvu radionicu pod nazivom “Upoznajmo CFC” i to u petak poslije podne.

U petak popodne???  Početak vikenda??? Pa tko bi ostao u školi pred početak vikenda kako bi učio o novim tehnologijama! – ne, nismo se to uopće ni pitale. Zapravno, ni jednog trenutka ni pomislile nismo da neće biti zaniteresiranih. Proljetos kad smo pohađali prvu edukaciju  u CARNetu, bilo nas je zajedno s nama dvjema dvanaestero, no od tada je njih troje otišlo iz škole pa smo očekivale njih sedmero.  Na naše veliko, ugodno iznenađenje na listu u zbornici se zapisalo njih dvadesetero!  20 profesora spremnih za nove izazove! 20 znatiželjnika s više ili manje iskustva s novim tehnologijama! 20 kreativnih i inovativnih nastavnika! Zajedno s nas dvije to je pola naše zbornice koja će pilotirati projekt učenja s tabletima – a da pritom oni sami nemaju tablete! To me jako žalosti!  Htjela bih da svi profesori uključeni u projekt imaju tablete i da na njima mogu učiti i koristiti ih kao sredstvo u poučavanju.  Kad već radimo pilot projekt onda neka to bude temeljito, a ne stihijski. Možda  previše utopijski ili perfekcionistički gledam na to sve, ali što mogu: Age quod agis! ili  Do ordinary things extraordinarily well! moje su omiljene poslovice.

Teachlearn

Sonja i ja smo pripremile  dvosatnu radionicu u kojoj će se profesori upoznati s tabletima, s pravilima učionice, s rasporedom rada u učionici  te s alatima za interakciju, virtualnu učionicu i pripreme u oblaku.

Prvi tjedan s tabletima

Koliko god smo Sonja i ja, u suradnji s CARNetom, pomno pripremale svaki korak upotrebe tableta u nastavi, ipak smo odmah na početku naišle na  probleme i problemčiće koje smo rješavale i još rješavamo u hodu.

Naše male plave i bijele trapezoidne klupe spojili smo u krugove od osam i na svaki stavile jedan tablet. Svi tableti označeni su brojevima od 1-28, a učenici koriste odgovarajući tablet prema svom broju u imeniku, što također znači da su za taj tablet i odgovorni dok su u učionici.  Dale smo isprintati male naljepnice s brojevima i zalijepiti ih na stražnju stranu tableta. Nismo i ne želimo inzistirati da učenici uvijek sjede na istom mjestu već da se slobodno mogu mijenjati, barem u svom krugu. Međutim, kad vidite kad njih 28 nahrupi u učionicu i počne prevrtati tablete da nađu svoj broj, srce vam se nekako stegne.

CFC
Onda smo pronašle male narančaste samoljepljive brojke pa smo ih stavile na prednju stranu tableta. Vidjet ćemo kako će to funkcionirati, ali nadamo se da će biti jednostavnije. To s brojevima je u svakom slučaju odlična ideja.

Male klupe s po jednim tabletom na njima odlično su rješenje da jednim pogledom vidite da su svi tableti na svojim mjestima nakon što učenici izađu iz učionice. Punjenje tableta je druga priča – upravo je u tijeku izrada ormarića u kojima će se nalaziti “letve” u koje ćemo uštekati punjače i puniti po potrebi. Samsung Galaxi Note tabletima je potrebno nekoliko sati za punjenje,  ali srećom baterija traje i po nekoliko dana. Na kraju sata obavezno tražim učenike da pogledaju stanje baterije. Ako se neki tablet isprazni za vrijeme sata onda učenik odlazi s njim do utičnica pored kojih imamo nale stoliće pa učenik sjedi tamo i radi dok se tablet puni.

Imamo 28 tableta za učenike, a problem nastaje u onim razredima u kojima ima 29 učenika.  Možda se čini neopravdano jadati se o tome, jer većina škola nema ni jedan tablet. S obzirom na to da smo i mi do ove godine bili u takvoj situaciji i navikli na razne improvizacije s tehnologijom, nije nikakav problem da  dvoje učenika  dijeli  tablet. Međutim, ako pilotiramo 1:1, onda tu više nema personaliziranog učenja onako kako smo to zamislili. Sonja i ja koristimo svaka jedan tablet, ali nijedan profesor koji je uključen u projekt neće imati svoj tablet. To je problem koji ne znam  kako ćemo riješiti, tj. kako ćemo pilotirati upotrebu tableta ako ih profesori ne mogu isprobati. Bilo bi idealno da smo ušli u program e-dnevnika i da svatko ima svoj tablet koji će koristiti na satu. Ovako se bojim da će početni entuzijazam uključenih profesora splasnuti ako ne budu imali mogućnost osobno isprobati ono što će zahtijevati od učenika. Jer nemojmo zaboraviti, mi profesori smo također i (cjeloživotni) učenici u ovom projektu.

Možda sve ovo izgleda kao sitnica, ali ovo su iskustva koja želim podijeliti jer duboko vjerujem da će slijedećih godina sve više škola biti uključeno u ovakve projekte.

Iako već dugo koristim računala u nastavi, a i mobiteli učenika često se na mojima satovima nalaze na klupama i koriste za učenje, ipak mi je trebalo nekoliko dana da se ohrabrim i uđem s učenicima u naš CFC (Croatian Future Classroom). I svaki od tih sati koje sam do sad održala u učionici bio je od prve do zadnje sekunde ispunjen pitanjima, nedoumicama, manje-više uspješno riješenim problemima , rekla bih gotovo napet, ali onaj osjećaj na kraju sata kad osjetite da je sat uspio,  da je to upravo ono što ste željeli vrijedi sav uloženi trud.

O tome što sam to radila na svojim satovima engleskog i jesam li postigla da je tehnologija nevidljiva uskoro.

20130430_170921

Škola 3.0 u IX. gimnaziji

Počinjemo danas! Nije još službeno otvorena, ali naša Učionica budućnosti počinje s radom danas kad u nju uđe Sonja s 28 učenika I. razreda. Svi smo uzbuđeni i pitamo se kako ćemo sve naše zamisli sprovesti u djelo, ali ono što sigurno znamo je da želimo tehnologiju učiniti nevidljivom, da je želimo koristiti samo kao sredstvo za postizanje željenih obrazovnih ishoda i da želimo obrazovati učenike koji nisu primatelji već kreatori znanja.

A vjerujem da to možemo jer smo mi profesori također cjeloživotni učenici i želimo učiti, istraživati i otkrivati nova znanja zajedno s našim učenicima. Možemo i zato što vjerujemo u snagu suradnje i u oluje ideja koje iz dobre suradnje proizlaze.

Suradnja na svim razinama:
– između Sonje i mene kao voditeljica Učionice budućnosti, zajedno s našom ravnateljicom, Sveom Bielen, bez čije bezrezervne podrške svega ovoga ne bi bilo;
– s profesorima iz naše zbornice koji sudjeluju u projektu Samsung Smart School;
– s CARNetom – s Brankom Vukom, pomoćnicom ravnatelja za podršku obrazovanju, koja je pokrenula ovaj projekt, i s njenim kolegama koji su nam u svakom trenutku na raspolaganju – Jasna, Leon, Gordana, Hrvoje, Stjepan, Goran i još mnogi drugi;
– sa Samsungom koji nam je donirao tablete;
– s Gradom Zagrebom koji je nam je dao sredstva da naše zamisli o tome kako učionica budućnosti treba izgledati sprovedemo u djelo;
– s European Schoolnetom iz Brisela koji nas je uključio u svoju mrežu učionica budućnosti.

Mi smo pobornici dijeljenja i sve naše uspjehe, manje i veće, baš kao  i neuspjehe, sumnje i nedoumice podijelit ćemo na našem novom blogu – o tome uskoro.

Pa krenimo već jednom!

samo-naprijed-u-skolu-30-2 copy

Heutagogija i škola 3.0

Poticaj za nastavak razmišljanja o jučerašnjoj temi jutros je došao od Jackie Gerstein preko Costantina Szoudasa – anche a me piace l’articolo da Jackie :-).

Jackie u svom članku Education 3:0: Altering Round Peg in Round Hole Education (otprilike: Kako promijeniti kalupe u ukalupljenom školstvu) sjajno opisuje što to znači obrazovanje 3.0.

round pegs

Škola 3:0 se zasniva na principu da je znanje dostupno svima i na svakom mjestu. U središtu su i dalje ona tri K, ali za razliku od Škole 2.0 kad su značila kreativnost, kritičko mišljenje i komunikacija – kolaborativnost, njihovo je značenje ovdje na jednoj drugačijoj razini – konekcija (povezanost), kreiranje, konstruktivizam.  Naglasak je na učenju bez granica između nastavnika, učenika, institucija i disciplina, kaže Jackie.

Učenje je personalizirano i samousmjereno – heutagoško. Heutagogija (izraz su 2001. g. iskovali Stewart Hase i Chris Kenyon; grčki ευρετικός – otkriti, izumiti, pronaći) označava  samoregulirano učenje s naglaskom na razvijanju metakognitivnih vještina koje dovodi do  samousmjerenosti i autonomije učenika, spremnih za izazove 21. stoljeća.

Nastavnik nije više facilitator niti moderator procesa učenja – nastavnik, učenik, društvene mreže, resursi, sve je  isprepleteno s ciljem da se ispune potrebe i zahtjevi svakog pojedinog učenika, nastavnika pa i društva.

Ukratko, nastavnik nije više onaj koji će reći što se uči i kako se uči – u školi 3.0 to je prepušteno učeniku. Sad se svi mi nastavnici možemo pitati kako da to izvedemo kad nas koče razni razlozi:

“Ali ja moram koristiti udžbenik”
“Ali ja moram pripremiti učenike za državnu maturu.”
“Nemam dovoljno resursa za tako nešto”
“Nemam vremena za te novotarije.”
“Netko me tome treba poučiti.”
“Izgubit ću autoritet pred učenicima.”
“Uvijek sam poučavao/la na ovaj način  i to je  uvijek bilo uspješno.”

Jackie spremno  odgovara da su to sve simptomi škole 1.0 – to je mentalni sklop kojeg trebamo promijeniti – ako ni zbog čega drugog onda zato jer živimo u drugačijem vremenu. Promjena je nužna …  i moguća. Malo po malo, korak po korak. Male promjene često rezultiraju većim promjenama u sistemu. Jer naš kruti obrazovni sistem se neće promijeniti sam od sebe, jedino mi možemo utjecati na promjene – barem ja u to (još uvijek) vjerujem.