Tuxpi sam redovito koristila kad sam se tek počela upoznavati s web 2.0 alatima. Poslije sam na njega zaboravila, a danas sam ga zapravo ponovno otkrila u jednom tweetu o novim editorima na BVPICS . Zapravo, jednom prilikom sam pisala o editoru pod nazivom Fodey i u taj sam post stavila slike koje su zapravo iz Tuxpija. (nije mi baš jasno zašto, ali nema veze! – ionako nikad neću postati editor u BUG-u, a Marko Rakar će umjesto tri, morati napisati šest stranica kritika prestrašnih blogova na hrvatskom prostoru)
Uglavnom, za Tuxpi ne treba registracija. To je jedan od onih sajtova koje najviše volim – odmah možete napraviti što god poželite bez ostavljanja e-mail adrese ili izmišljanja lozinke ili korisničkog imena. Dovoljno je uploadati fotografiju i odabrati jedan od niza raznih simpatičnih efekata.
Evo moje omiljene fotke (snimio I. Cvirn 2003. ispred njujorške knjižnice) na nekoliko različitih načina.