Heutagogija i škola 3.0

Poticaj za nastavak razmišljanja o jučerašnjoj temi jutros je došao od Jackie Gerstein preko Costantina Szoudasa – anche a me piace l’articolo da Jackie :-).

Jackie u svom članku Education 3:0: Altering Round Peg in Round Hole Education (otprilike: Kako promijeniti kalupe u ukalupljenom školstvu) sjajno opisuje što to znači obrazovanje 3.0.

Škola 3:0 se zasniva na principu da je znanje dostupno svima i na svakom mjestu. U središtu su i dalje ona tri K, ali za razliku od Škole 2.0 kad su značila kreativnost, kritičko mišljenje i komunikacija – kolaborativnost, njihovo je značenje ovdje na jednoj drugačijoj razini – konekcija (povezanost), kreiranje, konstruktivizam.  Naglasak je na učenju bez granica između nastavnika, učenika, institucija i disciplina, kaže Jackie.

Učenje je personalizirano i samousmjereno – heutagoško. Heutagogija (izraz su 2001. g. iskovali Stewart Hase i Chris Kenyon; grčki ευρετικός – otkriti, izumiti, pronaći) označava  samoregulirano učenje s naglaskom na razvijanju metakognitivnih vještina koje dovodi do  samousmjerenosti i autonomije učenika, spremnih za izazove 21. stoljeća.

Nastavnik nije više facilitator niti moderator procesa učenja – nastavnik, učenik, društvene mreže, resursi, sve je  isprepleteno s ciljem da se ispune potrebe i zahtjevi svakog pojedinog učenika, nastavnika pa i društva.

Ukratko, nastavnik nije više onaj koji će reći što se uči i kako se uči – u školi 3.0 to je prepušteno učeniku. Sad se svi mi nastavnici možemo pitati kako da to izvedemo kad nas koče razni razlozi:

“Ali ja moram koristiti udžbenik”
“Ali ja moram pripremiti učenike za državnu maturu.”
“Nemam dovoljno resursa za tako nešto”
“Nemam vremena za te novotarije.”
“Netko me tome treba poučiti.”
“Izgubit ću autoritet pred učenicima.”
“Uvijek sam poučavao/la na ovaj način  i to je  uvijek bilo uspješno.”

Jackie spremno  odgovara da su to sve simptomi škole 1.0 – to je mentalni sklop kojeg trebamo promijeniti – ako ni zbog čega drugog onda zato jer živimo u drugačijem vremenu. Promjena je nužna …  i moguća. Malo po malo, korak po korak. Male promjene često rezultiraju većim promjenama u sistemu. Jer naš kruti obrazovni sistem se neće promijeniti sam od sebe, jedino mi možemo utjecati na promjene – barem ja u to (još uvijek) vjerujem.