Svjetlo na kraju tunela

Jučer je u Barceloni završio Microsoftov Globalni forum koji je okupio više od 1100 nastavnika iz 97 zemalja koji su predstavljali svoje inovativne i kreativne projekte. Na kraju događanja odabrani su najbolji projekti u nekoliko različitih kategorija. U jednoj od kategorija pobijedili su naši susjedi iz Makedonije, Darko Taleski i Sofija Grabulosk. To je drugi put za redom da glavne nagrade na svjetskim obrazovnim natjecanjima odlaze u Makedoniju. Ne pitam se zašto, jer znam da je obrazovanje među prioritetima u toj maloj zemlji. Još prije nekoliko godina, makedonsko Ministarstvo obrazovanja potpisalo je ugovor s Intelom. Intel je uložio u školstvo, a poslije su došle i druge jake kompanije tako da danas svaka škola u Makedoniji ima bežični internet, svaki nastavnik ima računalo, svaki učenik ima računalo. I ono najvažnije – za svakog nastavnika osigurana je edukacija o tome kako upotrebljavati nove tehnologije i primijeniti nove metodologije. Ollie Bray je u svojoj e-knjizi Using 1:1 to Unlock Learning  upravo Makedoniju naveo kao zemlju predvodnicu na polju tehnologije.

A gdje smo mi? Znam da je Intel htio to isto učiniti u Hrvatskoj, ali nikako nisu mogli dogovoriti sastanak. Znam da jedna europska institucija želi uključiti naše Ministarstvo i preko njih naše škole, nastavnike i učenike u svoje projekte, ali zbog participacije nisu uspjeli dobiti  odgovor na mail. Jedna je druga europska incijativa već niz godina aktivna u Hrvatskoj pa je krovna organizacija odlučila dati dvostruka sredstva hrvatskom odjelu, no kako je to automatski značilo dvostruku participaciju onda je to također odbijeno. Na što su se u Europi prvo čudili, a onda smijali. A mene je bilo sram što dolazim iz takve zemlje.

redA gdje smo mi na globalnim druženjima najinovativnijih nastavnika svijeta? Bili smo nekad u samom vrhu. 2010. ja sam bila među 12 finalista Microsoftovog Svjetskog inovativnog foruma i to je najveći uspjeh hrvatskih nastavnika na Microsoftovim natjecanjima.  Nakon toga su ukinuli radno mjesto PIL (partners in learning) managera u MS Hrvatska . Sve druge zemlje i dan danas imaju PIL managere koji potiču inovativno obrazovanje, ako ničim drugim onda samim sudjelovanjem na ovakvim forumima gdje nastavnici imaju prilike učiti od najboljih i, ne manje važno, biti prisutni, dati do znanja da se i u njihovoj zemlji, u njihovim učionicama ide u korak s vremenom i provode inovativni projekti. Ali ne u Hrvatskoj. Nemam pojma zašto se to dogodilo, no razlog nije ni bitan. Bitno je da među onih 97 zemalja s početka ove priče nije bilo Hrvatske. Razlog tome nije to što nemamo inovativnih i kreativnih, naprednih nastavnika. Upravo suprotno, u Hrvatskoj ima puno, zaista puno onih koji su mogli uzdignute glave predstavljati Hrvatsku, natjecati se s najinovativnijim nastavnicima i ponosito predstavljati svoj rad. Mogli bismo, ali ne možemo jer umjesto prema naprijed, mi kročimo unatrag,  prema 20. stoljeću, u tunelu u kojem ja nikako ne nazirem svjetlo. A vi?

A na Globalnom Forumu, Anthony Salcito, direktor MS Education, poslao je ovu poruku:  Cherish your teachers if you want them to shine  i If you want good education, start by “pampering”  your teachers. (via Bram Faems)

Update: pitam se  zašto je ovaj post izazvao takvu navalu posjeta i dijeljenja na društvenim mrežama, pa čak i na portalima. Ovo su samo moja razmišljanja o tome gdje smo mi u odnosu na druge zemlje u svijetu.

3 comments on “Svjetlo na kraju tunela

  1. Pingback: Svjetlo na kraju tunela | suzana miljković

  2. Pingback: Svjetlo na kraju tunela Nastavnici.ORG - Portal za učitelje i nastavnike

  3. Draga Arjana, sviđaju mi se tvoja razmišljanja i hrabrost što si ih tako lijepo sročila. Sigurna sam da se ovaj “post” dijeli po svuda upravo iz tog razloga jer puno ljudi dijeli tvoja razmišljanja, no mnogi ne znaju kako se izjasniti, a evo ti kolegice tražiš i za sve nas to “to svjetlo na kraju tunel” – You are awesome, my dear, never forget that!! 🙂

Leave a comment