Get Kahoot!

Web 2.0 alate volim jako i volim s njima eksperimentirati, isprobavati ih u nastavi, s učenicima, vidjeti kakve su im mogućnosti i kako ih mogu iskorititi za učenje. Neki me oduševe više, neki manje, a neke odmah eliminiram. Ali Getkahoot, alat koji upravo ovih dana isprobavam, je jedan od onih koji inspiriraju.

U svojoj dugogodišnjoj praksi još nisam doživjela da maturanti poslije sedam sati u školi ne žele ići kući već žele ostati dulje na satu njemačkog i s cijelim razredom odigrati kvizove koje su sami napravili o indirektnom govoru. Ili da me učenici mole da još vježbamo pasiv na satu engleskog. To je ono o čemu sanjamo mi nastavnici, zar ne? Da ih tako motiviramo da uče s veseljem.

Get Kahoot je besplatan alat za izradu kvizova. Da biste napravili kviz morate se registrirati. Možete dodati slike i video. Kviz uvijek možete mijenjati, dodavati nova pitanja, slike itd. Kad je kviz gotov pokreće se klikom na gumbić Launch i tada se pojavi PIN broj koji učenici moraju unijeti na stranici Kahoot.it.

 

Nakon unosa pina, učenici unose svoje ime, a nastavnik na svojoj stranici GetKahoot vidi sve učenike koji su se prijavili.

Nakon što se svi prijave, pokreće se kviz i počinje natjecanje u znanju. Za svako pitanje  unaprijed je određeno vrijeme, a kako se vrijeme smanjuje tako se povećava broj onih koji su odogovorili na pitanje. Ako svi odgovore prije isteka vremena, pojavit će se točan odgovori i broj odgovora po pitanju. Nakon toga se na ekranu pojavljuje 5 najboljih učenika. Bodovi se dobivaju za točnost i brzinu. Na kraju dobivamo pobjednika i vidimo koliko je točnih, a koliko netočnih odgovora dao. Također dobivamo analizu svih odgovora koju možemo spremiti na računalo.

No ono što je najbolje u Kahootu je da potiče učenike da izrađuju svoje vlastite kvizove. Ja to i inače stalno prakticiram, najčešće pomoću alata  Testmoz, pa su moji učenici već navikli na to, ali ako su Testmoz radili jer su morali, Kahoot rade jer to sami žele. Barem neko vrijeme dok se ne zasite, a onda će se opet pojaviti neki novi alat.

Tvitanje u školi

Na ETWION mrežnoj edukaciji pripremili smo brojne alate za upotrebu društvenih medija na nastavi. Posebno dobrim za nastavu iz bilo kojeg predmeta, bilo za obradu ili utvrđivanje gradiva te za bilo koju dob učenika, čine mi se alati za izradu lažnih tvitova:  Fake Tweet Builder i Twister – Fake Tweet za koje nije potreban Twitter račun niti registracija.Dobar je također i Twtgal koji se koristi za dijeljenje fotografija, no može poslužiti i za dijeljenje lažnih tvitova, ali je potrebno imatiTwitter račun.

Učenici mogu napraviti razgovor između likova u književnom djelu koje čitaju iz hrvatskog ili stranog jezika. Iz povijesti mogu napraviti dijalog kakav su možda vodile povijesne ličnosti. Iz kemije mogu objasniti svojstva neke tvari ili pokuse. Mogu dati viđenje nekog umjetničkog djela iz perspektive umjetnika koji ga je stvorio ili pak dati svoje mišljenje o djelu. Evo kako su se sudionici naše mrežne edukacije poigrali s ovim alatima:

Arjana: Što se doista dogodilo na dodjeli Oscara

Andrea: To tweet or not to tweet

Karol: The Greenetwion is winning

Yasin: Brad finally admits it

Vasileios: Singing at the Oscars

Petronia: The Great Inventors

Poveznica na Petronijin Twtgal

ETWION

Naziv ovome blogu dali su urednici časopisa BUG nakon što sam im pisala da su potpuno u krivu kad su Twitter stavili među promašaje za 2009. godinu. Danas, četiri godine kasnije čitam u Bugu kako je njihov hashtag #bfs2014 na Future Bug Show koji je nedavno održan u Zagrebu, oborio rekord tvitova – poslano je više od 1.140 tvitova, a ukupan broj pojavljivanja na timelineovima twiteraša bio je enormnih 1,113.439 .

Ovaj put im neću pisati da nastavnici  tvitaju puno više  i da rekorde nastavnika tviteraša neće biti baš tako lako oboriti:

Ovaj rekord dogodio se za vrijeme četverosatnog Twitter maratona koji smo organizirali Bart Verswijvel i ja u prosincu 2013. ETWION je bio uvod u novu, treću po redu eTwinning mrežnu edukaciju koju smo vodili u Learning Labu za 190 nastavnika, eTwinning and Social Media.

Osim Twitter chata i trosatnog Twitterathona, za naše smo sudionike pripremili brojne materijale i web 2.0 alate za upotrebu društvenih medija za stručno usavršavanje i za rad s učenicima u razredu i eTwinning projektima.

Prva naša zajednička edukacija The Pedagogical Value of eTwinning Projects  bila je napravljena vrlo profesionalno i dobila je visoke ocjene  sudionika. Druga, eTwinning 3.0  je nadmašila prvu i zato sam bila pomalo u strahu prije treće. Znala sam da će očekivanja sudionika biti još viša, a istovremeno sam bila svjesna činjenice da su društveni mediji  još uvijek prilično stigmatizirani i kao takvi rijetko se koriste u  nastavi. Sad kad je i ova edukacija završena, znam da smo pogodili “u sridu” odabravši upravo tu temu i s načinom na koji smo je prezentirali. Pripremili smo brojne materijale o društvenim medijima i čak 60 različitih aktivnosti u kojima su sudionici mogli sami isprobati koji alati i koje aktivnosti imaju potencijala u njihovom vlastitom obrazovnom okruženju.

Feedback koji nam naši sudionici i ovoga puta daju na Padlet zidu je neopisiv! I svakako poticaj za nove mrežne edukacije. Da, da, već imamo ideje…

Tabletomanija

Za izračunati u koliko se škola u Hrvatskoj koriste tableti u nastavi danas trebaju prsti čak tri ruke. Prije godinu dana bili su dovoljni prsti jedne ruke, znači – napredujemo. Ide to polako, ali ipak ide.  Mislim da među nastavnicima iz dana u dan jača svijest o tome  da je neminovno učenike podučavati novim vještinama na nove, dosad neistražene načine. Nekako mi se međutim baš ne čini da toga postaju svjesni u nekim našim mjerodavnim institucijama, upravo onima koje bi svima nama trebale pružiti najveću podršku.

Zato je na nama koji smo imali tu “sreću” dobiti mogućnost za implementaciju tableta u nastavi da pokažemo i dokažemo koji su benefiti i kakve sve potenijcale ove nove tehnologije mogu imati u nastavi. I pri tome nije bitno radi li se o Galaxy, iPadu ili nekom trećem tabletu. Bitno je da uvidimo načine na koje njihova upotreba u nastavi može unaprijediti učenje i poučavanje.

Mislim da bi idealno bilo kad bi svaka škola imala učionice opremljene tabletima raznih proizvođača:  jednu učionicu opremljenu iPadima, drugu Samsungom, u trećoj da bude Windows Surface, u četvrtoj Intel, a u petoj neki drugi tableti. Jer nije bit u tome koju tehnologiju imamo (glavno da je imamo), već je bit u tome da je iskoristimo za postizanje obrazovnih ishoda.

I za one koji još uvijek misle da su tableti samo prolazna moda, mislim da se grdno varaju. Prevelike su prednosti ovih malih uređaja za nastavu i duboko vjerujem da će jednog dana sasvim zamijeniti desktop računala. Još samo kad bi to isto vjerovali i u MZOŠ-u i AZOO-u. Postali bismo lideri u obrazovanju 21. stoljeća.

Otvorena je!

Naša učinioca budućnosti ili milja  CFC (Croatian Future Classroom) otvorila je i službeno svoja vrata svijetu – i to doslovno! Na samoj ceremoniji otišli smo u Južoafričku Republiku, Italiju, Portugal, Brazil i Veliku Britaniju gdje su nas pozdravili i mahnuli Fiona, Janet, Cristina, Ana Maria i Rakesh. A skoknuli smo malo i do OŠ Kamešnica.

Sonja je održala sjajan ogledni sat s desetak učenika i pokazala  kako se Sasmung Smart School efikasno i uspješno koristi u nastavi.

Imali smo mnoge uvažene goste, a posebno smo bili ponosni što je European Schoolnet, čija je Učionica budućnosti (Future Classroom Lab)  inspirirala otvorenje ove naše hrvatske učionice budućnosti, uputio svog posebnog izaslanika da svečano otvori našu učionicu. Taj je posebni gost bio Bart Verswijvel koji je održao nadahnuti govor kako vjeruje da je ova naša učionica svjetionik koji će osvijetliti put našoj, ali i drugim hrvatskim školama u inovativno obrazovanje za 21. stoljeće.

Ja to isto vjerujem. Još da i naš MZOS postane član European Schoolneta, ta gdje bi nam bio kraj?

Ovaj video prilog napravio je RTL.

Engleski na tabletima

Tijekom prva dva tjedna nastave moji učenici su koristili tablete za učenje.

S  I. razredima sam radila mulitple inteligencije najprije na satu bez tableta. Napravili smo kratku anketu kako bi utvrdili u kojem tipu inteligencije su najjači. Nakon toga sam ih uputila da se kod kuće prijave ne Edmodo gdje sam prethodno otvorila njihovu virutalnu učionicu i gdje ih je čekala poveznica na dodatne materijale o multiplim inteligencijama kao i test s vizualnim prikazom tipa ili tipova inteligencija. Prvobitno sam to htjela napraviti s tabletima na satu, ali kako Galaxy ne podržava Flash, tako mi nije preostalo ništa drugo nego da to oni naprave kod kuće, a kod za rezultat pošalju meni. Sve kodove sam skupila i napravila screenshotove za cijeli razred, samo za dečke i samo za djevojke. To sam objavila na Edmodu i prikazala u razredu nakon čega smo analizirali rezultate i uspoređivali papirnatu i interaktivnu anketu.

S III. razredom sam na satu izborne pripremala projekt za Europski dan jezika.  Učenici će napraviti po jedan plakat za svaki od 24 službena jezika EU, a po želji i za druge europske jezike. Koristit će Automotivator. Fotografiju za plakat mogu sami odabrati, a mogu koristiti i jedan od alata za izradu kolaža, npr Montagemaker. Na plakatu će stajati naziv jezika u izvornom obliku, a ispod toga će pisati Let’s learn languages together na tom jeziku. Do tog slogana smo došli pomoću ankete koju smo proveli pomoću sustava za prikupljanje i prikaz povratne informacije Auress o kojem sam već pisala. Auress je odličan alat koji učenike potiče da podijele svoje ideje zato što je anoniman. Kad smo odabrali najbolji slogan, onda se učenica koja ga je predložila ponosno javila kao autorica slogana. Plakate će izrađivati na slijedećem satu. Za ove učenike koristim Schoology kao virtualnu učionicu.

Učenici III. razreda snimali su odgovore na pitanja svojih  vršnjaka iz Brazila o obrazovnom sistemu u Hrvatskoj: Learning about education in other countries. Nakon što su preslušali snimke odredili su tko će u ime cijelog razreda govoriti na Voicethreadu gdje je moja brazilska kolegica Ana Maria Menezes  postavila zadatak.

U IV. razredu učenje je bilo personalizirano i odvijalo se tempom koji je odgovarao svakom pojedinom učeniku Radili smo slušanje s razumijevanjem za što je svaki učenik dobio svoje slušalice. Njihov zadatak je bio da odaberu četiri zadatka  po izboru s Moje mature  te da za svaki pojedini rezultat naprave sliku zaslona. Četiri screenshota morali su uploadati na Picture2life i napraviti kolaž sa svojim imenom te link na kolaž objaviti na Edmodu.  Na žalost, iako su svi stigli napraviti četiri slušanja, većina nije stigla napraviti kolaž. Iako je glavni cilj ovog sata bio postignut, ipak je učenicima bilo važno da naprave taj kolaž i zato bi bilo bolje da sam im zadala dva ili eventualno tri zadatkka slušanja pa da stignu izvršiti sve što je bilo zadano. No kako neki uvijek stignu sve, možda bi bilo dobro odrediti donju i gornju granicu.

Cjeloživotni učenici

Na našoj prvoj CFC (Croatian Future Classroom) radionici sudjelovalo je 18 profesora. Svi oni, zajedno sa Sonjom i sa mnom,  pilotirat će upotrebu novih tehnologija i uspoređivati ishode učenja. Tako će oni profesori koje predaju u dva paralelna razreda jednu te istu lekciju u jednom razredu obraditi na tradicionalni način s udžbenikom, a u drugom će to isto napraviti bez udžbenika  uz upotrebu postojećih materijala na internetu te uz kreiranje vlastitihinteraktivnih materijala. Nakon obrade nastavne jedinice učenici će pisati isti test te ćemo usporediti rezultate.

To ćemo provesti u čak 15 predmeta koje naših 18 profesora predaje:
hrvatski, engleski, njemački, francuski, talijanski, glazbena umjetnost, likovna umjetnost, povijest, geografija, matematika, kemija, biologija, fizika, informatika i vjeronauk.

Još samo da im uspijemo nabaviti tablete! Kad bi bar netko uočio ne samo ovaj entuzijazam, nego i koristi koje ovakav način rada može donijeti hrvatskom školstvu – možda će vam se činiti da pretjerujem, ali u Hrvatskoj je zaista jako mali broj onih škola koje koriste tehnologiju i istražuju njene prednosti i nedostatke.

No da se vratim na radionicu. Nakon početnih uputa i pravila o radu u učionici, Sonja je najprije predstavila Auress, online sustav za prikupljanje i  prikaz povratne informacije koji su izradili mr.sc. Predrag Pale i njegov tim s FER-a,  a zatim Goog.le nakon čega su profesori ispunili anketu o upotrebi novih tehnologija koju je za njih pripremila Gordana Benat iz CARNeta. Onda sam ja kratko predstavila Edmodo gdje je Sonja otvorila grupu za sve nas koji smo uključeni u ovaj projekt. A nakon toga sam ih ja ubila u pojam s Padletom. Dobro, pretjerujem, ali zadala sam im previše zadataka koje su morali napraviti, a najgore od svega je bilo to što je Padlet  neprestano otkazivao poslušnost zato jer je na jednom zidu istovremeno radilo nas dvadesetoro, a to sam ja trebala znati unaprijed!

Na kraju me jedna kolegica upitala čemu zapravo Padlet služi i kako bi ga ona mogla primijeniti u nastavi – i tada sam se uvjerila da je ova grupica entuzijasta ona prava! Koristiti tehnologiju ne zbog nje same, već samo kao sredstvo za postizanje obrazovnih ciljeva je glavni cilj ovog pilot projekta. Koristiti tablet i web 2.0 alate i pritom im apsolutno ne pridavati nikakvu važnost, jer tu se radi o pedagogiji, a ne o tehnologiji. E sad, da bi profesori to mogli postići, moraju i oni znati koristiti tablete i zato je važno da ih imaju (opet ja o tabletima za profesore, ali što mogu, neću biti zadovoljna sve dok svaki od njih dobije svoj).

I usput, Padlet ima sjajne mogućnosti za upotrebu u nastavi, naročito zato što nije potrebna registracija pa se od učenika odmah mogu dobiti povratne informacije, a može služiti i kao mjesto gdje učenici  mogu objavljivati svoje radove. Tom Barrett sastavio je sjajnu zbirku s idejama o upotrebi Padleta: 32 Interesting Ways To Use Padlet in the Classroom.

Prva radionica: Upoznajmo CFC

Od početka školske godine, profesori u našoj zbornici stalno pitaju kad će i oni moći sa svojim učenicima koristiti učionicu. Radionice o Samsung Smart Schoolu koje su bile planirane  za sam početak rujna odgođene su  za kraj mjeseca pa smo Sonja i ja odlučile uzeti stvari u svoje ruke i organizirati prvu radionicu pod nazivom “Upoznajmo CFC” i to u petak poslije podne.

U petak popodne???  Početak vikenda??? Pa tko bi ostao u školi pred početak vikenda kako bi učio o novim tehnologijama! – ne, nismo se to uopće ni pitale. Zapravno, ni jednog trenutka ni pomislile nismo da neće biti zaniteresiranih. Proljetos kad smo pohađali prvu edukaciju  u CARNetu, bilo nas je zajedno s nama dvjema dvanaestero, no od tada je njih troje otišlo iz škole pa smo očekivale njih sedmero.  Na naše veliko, ugodno iznenađenje na listu u zbornici se zapisalo njih dvadesetero!  20 profesora spremnih za nove izazove! 20 znatiželjnika s više ili manje iskustva s novim tehnologijama! 20 kreativnih i inovativnih nastavnika! Zajedno s nas dvije to je pola naše zbornice koja će pilotirati projekt učenja s tabletima – a da pritom oni sami nemaju tablete! To me jako žalosti!  Htjela bih da svi profesori uključeni u projekt imaju tablete i da na njima mogu učiti i koristiti ih kao sredstvo u poučavanju.  Kad već radimo pilot projekt onda neka to bude temeljito, a ne stihijski. Možda  previše utopijski ili perfekcionistički gledam na to sve, ali što mogu: Age quod agis! ili  Do ordinary things extraordinarily well! moje su omiljene poslovice.

Sonja i ja smo pripremile  dvosatnu radionicu u kojoj će se profesori upoznati s tabletima, s pravilima učionice, s rasporedom rada u učionici  te s alatima za interakciju, virtualnu učionicu i pripreme u oblaku.

Prvi tjedan s tabletima

Koliko god smo Sonja i ja, u suradnji s CARNetom, pomno pripremale svaki korak upotrebe tableta u nastavi, ipak smo odmah na početku naišle na  probleme i problemčiće koje smo rješavale i još rješavamo u hodu.

Naše male plave i bijele trapezoidne klupe spojili smo u krugove od osam i na svaki stavile jedan tablet. Svi tableti označeni su brojevima od 1-28, a učenici koriste odgovarajući tablet prema svom broju u imeniku, što također znači da su za taj tablet i odgovorni dok su u učionici.  Dale smo isprintati male naljepnice s brojevima i zalijepiti ih na stražnju stranu tableta. Nismo i ne želimo inzistirati da učenici uvijek sjede na istom mjestu već da se slobodno mogu mijenjati, barem u svom krugu. Međutim, kad vidite kad njih 28 nahrupi u učionicu i počne prevrtati tablete da nađu svoj broj, srce vam se nekako stegne.

Onda smo pronašle male narančaste samoljepljive brojke pa smo ih stavile na prednju stranu tableta. Vidjet ćemo kako će to funkcionirati, ali nadamo se da će biti jednostavnije. To s brojevima je u svakom slučaju odlična ideja.

Male klupe s po jednim tabletom na njima odlično su rješenje da jednim pogledom vidite da su svi tableti na svojim mjestima nakon što učenici izađu iz učionice. Punjenje tableta je druga priča – upravo je u tijeku izrada ormarića u kojima će se nalaziti “letve” u koje ćemo uštekati punjače i puniti po potrebi. Samsung Galaxi Note tabletima je potrebno nekoliko sati za punjenje,  ali srećom baterija traje i po nekoliko dana. Na kraju sata obavezno tražim učenike da pogledaju stanje baterije. Ako se neki tablet isprazni za vrijeme sata onda učenik odlazi s njim do utičnica pored kojih imamo nale stoliće pa učenik sjedi tamo i radi dok se tablet puni.

Imamo 28 tableta za učenike, a problem nastaje u onim razredima u kojima ima 29 učenika.  Možda se čini neopravdano jadati se o tome, jer većina škola nema ni jedan tablet. S obzirom na to da smo i mi do ove godine bili u takvoj situaciji i navikli na razne improvizacije s tehnologijom, nije nikakav problem da  dvoje učenika  dijeli  tablet. Međutim, ako pilotiramo 1:1, onda tu više nema personaliziranog učenja onako kako smo to zamislili. Sonja i ja koristimo svaka jedan tablet, ali nijedan profesor koji je uključen u projekt neće imati svoj tablet. To je problem koji ne znam  kako ćemo riješiti, tj. kako ćemo pilotirati upotrebu tableta ako ih profesori ne mogu isprobati. Bilo bi idealno da smo ušli u program e-dnevnika i da svatko ima svoj tablet koji će koristiti na satu. Ovako se bojim da će početni entuzijazam uključenih profesora splasnuti ako ne budu imali mogućnost osobno isprobati ono što će zahtijevati od učenika. Jer nemojmo zaboraviti, mi profesori smo također i (cjeloživotni) učenici u ovom projektu.

Možda sve ovo izgleda kao sitnica, ali ovo su iskustva koja želim podijeliti jer duboko vjerujem da će slijedećih godina sve više škola biti uključeno u ovakve projekte.

Iako već dugo koristim računala u nastavi, a i mobiteli učenika često se na mojima satovima nalaze na klupama i koriste za učenje, ipak mi je trebalo nekoliko dana da se ohrabrim i uđem s učenicima u naš CFC (Croatian Future Classroom). I svaki od tih sati koje sam do sad održala u učionici bio je od prve do zadnje sekunde ispunjen pitanjima, nedoumicama, manje-više uspješno riješenim problemima , rekla bih gotovo napet, ali onaj osjećaj na kraju sata kad osjetite da je sat uspio,  da je to upravo ono što ste željeli vrijedi sav uloženi trud.

O tome što sam to radila na svojim satovima engleskog i jesam li postigla da je tehnologija nevidljiva uskoro.

Škola 3.0 u IX. gimnaziji

Počinjemo danas! Nije još službeno otvorena, ali naša Učionica budućnosti počinje s radom danas kad u nju uđe Sonja s 28 učenika I. razreda. Svi smo uzbuđeni i pitamo se kako ćemo sve naše zamisli sprovesti u djelo, ali ono što sigurno znamo je da želimo tehnologiju učiniti nevidljivom, da je želimo koristiti samo kao sredstvo za postizanje željenih obrazovnih ishoda i da želimo obrazovati učenike koji nisu primatelji već kreatori znanja.

A vjerujem da to možemo jer smo mi profesori također cjeloživotni učenici i želimo učiti, istraživati i otkrivati nova znanja zajedno s našim učenicima. Možemo i zato što vjerujemo u snagu suradnje i u oluje ideja koje iz dobre suradnje proizlaze.

Suradnja na svim razinama:
– između Sonje i mene kao voditeljica Učionice budućnosti, zajedno s našom ravnateljicom, Sveom Bielen, bez čije bezrezervne podrške svega ovoga ne bi bilo;
– s profesorima iz naše zbornice koji sudjeluju u projektu Samsung Smart School;
– s CARNetom – s Brankom Vukom, pomoćnicom ravnatelja za podršku obrazovanju, koja je pokrenula ovaj projekt, i s njenim kolegama koji su nam u svakom trenutku na raspolaganju – Jasna, Leon, Gordana, Hrvoje, Stjepan, Goran i još mnogi drugi;
– sa Samsungom koji nam je donirao tablete;
– s Gradom Zagrebom koji je nam je dao sredstva da naše zamisli o tome kako učionica budućnosti treba izgledati sprovedemo u djelo;
– s European Schoolnetom iz Brisela koji nas je uključio u svoju mrežu učionica budućnosti.

Mi smo pobornici dijeljenja i sve naše uspjehe, manje i veće, baš kao  i neuspjehe, sumnje i nedoumice podijelit ćemo na našem novom blogu – o tome uskoro.

Pa krenimo već jednom!